Prošao je tjedan od završetka instruktorskog seminara u Budimpešti. Trebalo mi je malo da saberem misli i napišem nešto smisleno. Još sam uvijek pod dojmom znanja koje nam je na seminaru preneseno. Znanje koje se dobiva svakako nadilazi sam izraz seminar pa se nekako loše osjećam kad RKC certificiranje nazivam seminarom.
Prvi dan je protekao u obnavljanju licence za RKC I i učenje par novih tehnika. Za recertificiranje smo morali proći testiranje svih level 1 tehnika + snatch test. Iako mi je za snatch test, odnosno 100 snatcheva s kettlebellom od 24 kg, do sada trebalo najmanje 4,30 min i to bez spuštanja kettlebella na pod, na recertificiranju sam uspio postići isti rezultat uz kratki odmor. Nije bilo razloga za pretjerivanjem ali sam imao osjećaj da sam bez te pauze mogao odraditi snatch test čak i za 4 minute! Ostatak recertificiranja se odnosio na pokazivanje ispravne tehnike swinga, cleana, turskog dizanja, military pressa, čučnja i snatcha. Pri "ocijenjivanju" tehnike su bili puno stroži i tražili su bolje i dublje poznavanje nego prije, bilo je čak nekoliko instruktora koji se nisu uspjeli recertificirati pa tako nisu mogli dobiti ni RKC II licencu. Puno se priča/piše o unaprijeđivanju svojih vještina, kao korisnika i kao instruktora koji podučava druge, pa mi je nejasno kako netko može doći nespreman.
U sklopu recertificiranja smo odradili i testove snage koji su uvjet za RKC II licenciranje. To su military press sa približno pola svoje tjelesne težine, za mene je to bio kettlebell od 32kg, i pullup s 24 kg zakačenim za stopala.
Snaga je vještina! Tako glasi jedan od popularnih slogana unutar RKC zajednice. Da je zaista tako pokazalo se i na ovom certificiranju, a u pamćenje mi se urezao jedan događaj tipičan za RKC. Prijatelj i kolega iz tima koji prvog dana nije uspio napraviti pullup sa 24 kg, zadnji je dan seminara uspio to odraditi s takvom lakoćom da je izgledalo kako isto to može ponoviti i s puno težim kettlebellom. Zašto je to uspio napraviti nakon tri dana patnje i bola uz veliku koncentraciju umora u svom tijelu? Zato jer je snaga ujedno i vještina, a on je naučio biti jači. To je samo jedna od velikih vrijednosti RKC sustava.
Ziheraš kakav jesam, potrudio sam se sve tehnike savladati koliko je to u mojoj mogućnosti. Nije mi bilo svejedno ali nisam imao velike sumnje kad su testovi snage bili u pitanje, više sam se bojao testiranja tehnike za RKC II. Ipak, na kraju je sve prošlo iznad mojih očekivanja i mogu slobodno reći da se isplatilo biti ziheraš. Iz Budimpešte sam otišao sretan i ponosan na ono što sam pokazao, te naravno na RKC II diplomu koju sam ponio kući...
