RKC II - Budimpešta 2011.

Prošao je tjedan od završetka instruktorskog seminara u Budimpešti. Trebalo mi je malo da saberem misli i napišem nešto smisleno. Još sam uvijek pod dojmom znanja koje nam je na seminaru preneseno. Znanje koje se dobiva svakako nadilazi sam izraz seminar pa se nekako loše osjećam kad RKC certificiranje nazivam seminarom.

Prvi dan je protekao u obnavljanju licence za RKC I i učenje par novih tehnika. Za recertificiranje smo morali proći testiranje svih level 1 tehnika + snatch test. Iako mi je za snatch test, odnosno 100 snatcheva s kettlebellom od 24 kg, do sada trebalo najmanje 4,30 min i to bez spuštanja kettlebella na pod, na recertificiranju sam uspio postići isti rezultat uz kratki odmor. Nije bilo razloga za pretjerivanjem ali sam imao osjećaj da sam bez te pauze mogao odraditi snatch test čak i za 4 minute! Ostatak recertificiranja se odnosio na pokazivanje ispravne tehnike swinga, cleana, turskog dizanja, military pressa, čučnja i snatcha. Pri "ocijenjivanju" tehnike su bili puno stroži i tražili su bolje i dublje poznavanje nego prije, bilo je čak nekoliko instruktora koji se nisu uspjeli recertificirati pa tako nisu mogli dobiti ni RKC II licencu. Puno se priča/piše o unaprijeđivanju svojih vještina, kao korisnika i kao instruktora koji podučava druge, pa mi je nejasno kako netko može doći nespreman.
U sklopu recertificiranja smo odradili i testove snage koji su uvjet za RKC II licenciranje. To su military press sa približno pola svoje tjelesne težine, za mene je to bio kettlebell od 32kg, i pullup s 24 kg zakačenim za stopala.

Snaga je vještina! Tako glasi jedan od popularnih slogana unutar RKC zajednice. Da je zaista tako pokazalo se i na ovom certificiranju, a u pamćenje mi se urezao jedan događaj tipičan za RKC. Prijatelj i kolega iz tima koji prvog dana nije uspio napraviti pullup sa 24 kg, zadnji je dan seminara uspio to odraditi s takvom lakoćom da je izgledalo kako isto to može ponoviti i s puno težim kettlebellom. Zašto je to uspio napraviti nakon tri dana patnje i bola uz veliku koncentraciju umora u svom tijelu? Zato jer je snaga ujedno i vještina, a on je naučio biti jači. To je samo jedna od velikih vrijednosti RKC sustava.

Ziheraš kakav jesam, potrudio sam se sve tehnike savladati koliko je to u mojoj mogućnosti. Nije mi bilo svejedno ali nisam imao velike sumnje kad su testovi snage bili u pitanje, više sam se bojao testiranja tehnike za RKC II. Ipak, na kraju je sve prošlo iznad mojih očekivanja i mogu slobodno reći da se isplatilo biti ziheraš. Iz Budimpešte sam otišao sretan i ponosan na ono što sam pokazao, te naravno na RKC II diplomu koju sam ponio kući...

RKC II i 36kg press :))

Prošlo je još jedno RKC certificiranje u Budimpešti. Nisam na njemu prisustvovao jer slijedeći vikend idem na RKC II prilikom kojeg ću odraditi obnavljanje licence za RKC I + naučiti puno novih elemenata koji će mi koristiti kao instruktoru.
Posebnu pohvalu moram poslati svome prijatelju iz Dubrovnika koji je danas od prve, vjerujem bez greške, položio instruktorski, te smo sada bogatiji za još jednog licenciranog RKC instruktora. Proći od prve, te kući otići s RKC titulom nije mala stvar. Prije dvije godine nas je samo 13 prošlo (od oko 60 polaznika). Taj podatak dovoljno govori o visokim standardima koje treba zadovoljiti.

Pripremajući se za RKC II bavio sam uglavnom tehnikama za koje sam smatrao da trebam popraviti kako bih bio što sigurniji u prolaz (iako me trema i nesigurnost i sad muči). Jedan od najtežih uvjeta koje valja ipuniti za RKC II instruktorsko zvanje jest military press sa kettlebellom teškim kao pola svoje tjelesne težine (ili najbliže tome). Službene se težine kettlebella kreću po 4kg, pa tako postoje na primjer kbelli od 24, 28, 32 , 36kg itd. Trenutno sam u kategoriji za press od 32kg ali sam se prošli tjedan "udebljao" na više od 68kg, što je automatski kategorija za press od 36kg koji nikad nisam niti probao izvesti. Uglavnom, bojeći se mogućnosti pressa sa većim kettlebellom odlučio sam isti i probati kako se ne bih na samom certificiranju neugodno iznenadio. U trenutku kad sam probao (i uspio) napraviti press imao sam samo 66,6kg (simbolično hehe).
Na kraju u Budimpeštu putujem puno mirniji nego li sam očekivao, željan novog znanja i nezaboravnog iskustva :)

Kettlebell radionica

Više informacija o kettlebell radionici nađite na linku:
http://www.centar-miketa.hr/programi/hard-core/132-kettlebell-radionica.html

Jednostavnost treninga

Već nekoliko dana sam pod dojmom dviju rečenica koje su izašle iz tipkovnice ljudi čije je znanje o treningu na zavidnom nivou. Prva: "Što više znaš o treningu manje rekvizita ti zaista treba.", te druga: "Tvoj trening treba biti rehabilitacija, a tvoja rehabilitacija - trening."

Iako sam ih tek nedavno pročitao, mogu slobodno napisati da te principe poštujem već dugo, a kako se razvijam kao vježbač i kao instruktor, sve više djelujem u skladu s tim izjavama.
Ponekad kao instruktori previše pažnje posvećujemo tome da trening našim vježbačima bude zanimljiv, dok ono najbitnije stavljamo u drugi plan. Sasvim je jasno da zanimljivost treninga nije apsolutno nebitna, jer to ima utjecaja na motivaciju vježbača, ali nikako ne treba zanemariti one bitnije aspekte treninga. To su prije svega funkcionalnost i zdravlje vježbača.
Gledajući kratkoročno, zanimljivost treninga je svakako jedan od važnih motivatora za svakog čovjeka koji se odlučio pokrenuti ali većina ljudi će izgubiti motivaciju ako s vremenom ne postignu željene rezultate. Tu dolazimo do slijedećeg problema, jer želje većine vezane su za izgled. Oni koji motivaciju za treninge traže u boljem izgledu nisu puno pogriješili - čovjek koji dobro izgleda ima veće šanse da se dobro i osjeća, da je zdraviji. Ipak, ne treba zaboraviti na one aspekte koji su, barem meni, u treningu najbitniji - zdravlje i funkcionalnost.

Treninzi su ponekad nezanimljivi, monotoni. Ponekad se čini da nisu dovoljno iscrpljujući, a neki se na treningu žele samo dobro "ubiti". Ponekad su iznimno naporni... Ono što bi se svaki vježbač trebao upitati jest: napredujem li ja s ovim treningom, jesam li zdraviji, snažniji i funkcionalniji?

Instruktor je puno više od osobe koja te ubija na treninzima. Kao što Pavel kaže: "Svaki idiot te može umoriti na treningu."

TGU + swing program

Želite li probati neki smisleni program i napredovati brzo? Probajte šestotjedni program s turskim dizanjem i swingom.

Novi članak na fitness.com.hr - najčitanijoj fitness stranici na području bivše Jugoslavije - link

Učenje nikad ne prestaje...

...ili barem ne bi trebalo prestati. Mjesta za poboljšanja uvijek ima. U zadnje vrijeme mi se vrte po glavi takve misli. Gotovo nikad nisam u potpunosti zadovoljan sobom kao instruktorom i vježbačem. Nakon većine treninga mislim kako sam neke stvari mogao bolje izvesti.
Ipak, svako toliko se nađem u nekoj situaciji zbog koje mislim kako u svemu trebam naći neku sredinu, kako trebam biti zadovoljan trenutnim stanjem i željeti postići neki viši nivo - kao instruktor i kao vježbač.

Uglavnom, treninzi se nastavljaju i ljudi na njima napreduju. Moji treninzi također idu dobro. Imam još puno treninga za odraditi kako bih završio ovaj ciklus ETK-a. Nekoliko stepenica sam preskočio jer sam osjetio da mogu, pa sam tako nakon dva tjedna treniranja ustvari odradio pet tjedana ETK programa. Sutra bih trebao odraditi teški dan: 3 serije x 1,2,3,4 i 2 serije x 1,2,3 presseva i zgibova. Možda opet preskočim koju stepenicu...sve ću vidjeti sutra.
Usporedno sa ETK programom za snagu tu i tamo odradim trening samo sa snatchevima. Jučer sam odradio VWC protokol 15:15 sa 16kg... Otpadaju bicepsi. 8 ponavljanja u samo 15 sekundi mi se čini kao maksimum. Teško da bih mogao ugurati više u to vrijeme. Uglavnom, uspio sam odraditi 70 serija (35 minuta). Najbolje od svega je što sam se mi se na pola treninga počelo rigati, a kad sam napokon uspio doći do 70. serije pomislio sam kako bih mogao napraviti još tih zadnjih 10 pa da završim s tim i krenem dalje na 36:36 protokol... Na sreću, razum je pobjedio i ostao sam na 70 serija. Trebalo mi je oko dva sata da dođem k sebi i izgubim zelenilo u licu :)

Nakon gotovo pola godine - Enter the Kettlebell

Prošlo je već mjesec i pol od zadnjeg posta na blogu. Vrijeme brzo ide... Moji treninzi nisu bili dovoljno ozbiljni da bih mogao pisati o nekim posebnim dostignućima, a u zadnje vrijeme sam se uglavnom usmjerio na podučavanje drugih. Na tom području je napredak vidljiv. Tehnika swinga je kod ekipe na treningu definitivno na zavidnom nivou.

Mnogi instruktori svoje vježbače guraju u nove tehnike iako ovi nisu spremni za to, valjda u strahu da im ne bude dosadno na treninzima.
Nedavno sam imao priliko jednu vježbačicu držati na deadliftu cijela dva tjedna prije nego li je počela raditi swing. Svakako, postojala je mogućnost da žena prestane dolaziti na treninge ali barem sam bio siguran da se neće ozbiljno ozlijediti na mojim treninzima. Radije neka ode ako joj je dosadno (upozorenje potencijalnim vježbačima :))

Uglavnom, nakon stanke u ozbiljnom treningu, svaštarenja i isprobavanja svega i svačega, došlo je vrijeme za novi početak. Kako sam i dalje najmanje zadovoljan sa pressom, odlučio sam ponovo krenuti sa ETK programom. Ovaj put sam krenuo s malom modifikacijom. Ne radim sa jednim kettlebellom, već radim sa dva kettlebella od 24kg.
Danas sam odradio 5 serija po 1+2+3 military pressa kojima sam dodao i zgibove sa 24kg oko pasa. Odlična kombinacija - naizmjenično sam radio jednu pa drugu vježbu seriju po seriju...
Češće ću izvještavati o daljnjim trenizima, a nadam se da ću se imati s čim i pohvaliti :)