Već nekoliko dana sam pod dojmom dviju rečenica koje su izašle iz tipkovnice ljudi čije je znanje o treningu na zavidnom nivou. Prva: "Što više znaš o treningu manje rekvizita ti zaista treba.", te druga: "Tvoj trening treba biti rehabilitacija, a tvoja rehabilitacija - trening."
Iako sam ih tek nedavno pročitao, mogu slobodno napisati da te principe poštujem već dugo, a kako se razvijam kao vježbač i kao instruktor, sve više djelujem u skladu s tim izjavama.
Ponekad kao instruktori previše pažnje posvećujemo tome da trening našim vježbačima bude zanimljiv, dok ono najbitnije stavljamo u drugi plan. Sasvim je jasno da zanimljivost treninga nije apsolutno nebitna, jer to ima utjecaja na motivaciju vježbača, ali nikako ne treba zanemariti one bitnije aspekte treninga. To su prije svega funkcionalnost i zdravlje vježbača.
Gledajući kratkoročno, zanimljivost treninga je svakako jedan od važnih motivatora za svakog čovjeka koji se odlučio pokrenuti ali većina ljudi će izgubiti motivaciju ako s vremenom ne postignu željene rezultate. Tu dolazimo do slijedećeg problema, jer želje većine vezane su za izgled. Oni koji motivaciju za treninge traže u boljem izgledu nisu puno pogriješili - čovjek koji dobro izgleda ima veće šanse da se dobro i osjeća, da je zdraviji. Ipak, ne treba zaboraviti na one aspekte koji su, barem meni, u treningu najbitniji - zdravlje i funkcionalnost.
Treninzi su ponekad nezanimljivi, monotoni. Ponekad se čini da nisu dovoljno iscrpljujući, a neki se na treningu žele samo dobro "ubiti". Ponekad su iznimno naporni... Ono što bi se svaki vježbač trebao upitati jest: napredujem li ja s ovim treningom, jesam li zdraviji, snažniji i funkcionalniji?
Instruktor je puno više od osobe koja te ubija na treninzima. Kao što Pavel kaže: "Svaki idiot te može umoriti na treningu."
